2Cor 11 | SerDKE | STEP | O da biste malo potrpljeli moje bezumlje! no i potrpite me.

2 Corinthians 11

1 O da biste malo potrpljeli moje bezumlje! no i potrpite me. 2 Jer revnujem za vas Božijom revnosti, jer vas obrekoh mužu jednome, da djevojku čistu izvedem pred Hrista.

3 Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom svojijem tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu. 4 Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propovijeda kojega mi ne propovijedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne primiste, ili drugo jevanđelje koje ne primiste, dobro biste potrpljeli.

5 Jer mislim da ni u čemu nijesam manji od prevelikijeh apostola. 6 Jer ako sam i prostak u riječi, ali u razumu nijesam. No u svemu smo poznati među vama.

7 Ili grijeh učinih ponižujući sebe da se vi povisite? Jer vam zabadava Božije jevanđelje propovjedih. 8 Od drugijeh crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, i dosadih nikome. 9 Jer moju sirotinju potpuniše braća koja dođoše iz Maćedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaću.

10 Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova neće uzeti od mene u Ahajskijem krajevima. 11 Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna. A što činim i činiću,

12 Da otsiječem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome čim se hvale našli se kao i mi. 13 Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove.

14 I nije čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svijetla. 15 Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima će svršetak biti po djelima njihovijem.

16 Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim. 17 A što govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale. 18 Budući da se mnogi hvale po tijelu, i ja ću da se hvalim.

19 Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri. 20 Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko veliča. 21 Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo. Na što je ko slobodan (po bezumlju govorim), i ja sam slobodan.

22 Jesu li Jevreji? i ja sam; jesu li Izrailjci? i ja sam; jesu li sjeme Avraamovo? i ja sam; 23 Jesu li sluge Hristove? (ne govorim po mudrosti) ja sam još više. Više sam se trudio, više sam boja podnio, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga;

24 Od Jevreja primio sam pet puta četrdeset manje jedan udarac; 25 Triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se lađa sa mnom razbijala, noć i dan proveo sam u dubini morskoj. 26 Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu među lažnom braćom;

27 U trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeđi, u mnogom pošćenju, u zimi i golotinji; 28 Osim što je spolja, navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za sve crkve. 29 Ko oslabi, i ja da ne oslabim? Ko se sablazni, i ja da se ne raspalim?

30 Ako mi se valja hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti. 31 Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven vavijek, zna da ne lažem.

32 U Damasku neznabožački knez cara Arete čuvaše grad Damask i šćaše da me uhvati; (11:32) i kroz prozor spustiše me u kotarici preko zida, i izbjegoh iz njegovijeh ruku.